PREGLED | MANDRAKA | POLJOPRIVREDA S DODATKOM BOLJEG NEUSPJEHA
Mandrake izgleda kao vrsta igre koja ne mora vikati da bi bila zanimljiva. Na površini, to je simulacija ruralnog života s vrtlarstvom, ribolovom, sakupljanjem, ukrašavanjem, seljanima i sporijim dnevnim ritmom, ali ime koje stoji iza nje mijenja cijelu temperaturu. Ovo je Failbetter Games, studio poznat po igrama Fallen London, Sunless Sea i Sunless Skies, tako da čak i kada igra izgleda mirno, teško je ne očekivati nešto čudnije što se krije ispod zemlje. Mandrake se ne predstavlja kao još jedna ugodna poljoprivredna igra izgrađena samo oko usjeva, poklona i sezonskih rutina. Više se čini kao ruralna fantazija bogata pričom, ona u kojoj vrt nije samo mašina za resurse, selo nije samo središte, a svijet vjerovatno ima stara pravila koja čekaju da budu shvaćena.
Zvanična postavka je jednostavna, ali odmah primamljiva. Igrate kao posljednji od Mandragora, čarobne loze vrtlara, koji se vraćaju u napuštenu porodičnu kuću. Od tada se igra vrti oko ponovnog puštanja korijenja: brige o vrtovima, sklapanja prijateljstava, ribolova, sakupljanja, istraživanja divljine i otkrivanja misterija koje je vaša porodica ostavila iza sebe. Failbetterov vlastiti opis to naziva... Narativna simulacija seoskog života, Prvo je planiran Steam Early Access, a ostale platforme tek trebaju biti objavljene. Datum izlaska još uvijek nije potvrđen, što znači da ovo još nije najava lansiranja. Ovo je više rani uvid u igru koja bi mogla postati jedna od neobičnijih simulacija života na PC-u ako se scenarij, tempo i dnevni sistemi pravilno spoje.
Ono što Mandrake čini vrijednim gledanja jeste kombinacija poznate udobnosti i vrlo specifične neobičnosti. Igra ima uobičajene sastojke ruralnog života, ali su oni filtrirani kroz britansku historiju, folklor, stare divlje moći i neobične duhove. Steam opisuje svijet drevnih mjesta, dubokih historija i neobičnih misterija, dok službena stranica spominje magične biljke poput tarana koji priziva grmljavinu, rhewyna koji zalijeva vrtove, pa čak i guščara, što je upravo onakav smiješan, ali nekako prikladan detalj koji očekujete od Failbettera. Taj mali detalj je važan jer vam govori da Mandrake ne pokušava biti obična poljoprivredna tabela s ljepšom umjetnošću. Želi da se njeni usjevi, mjesta i likovi osjećaju vezanim za priču. Rani izvještaji Guardiana čine da igra zvuči još neobičnije, opisujući stvari poput sprijateljstva s rijekom, osluškivanja mrtvih i pejzaža inspirisanog britonskim mitom i ruralnom Britanijom. To je jaka udica jer sugerira da se struktura simulacije života koristi kao vrata u folklor, a ne samo kao petlja udobnosti. Failbetter je oduvijek bio dobar u tome da mjesta djeluju napisano, a ne samo dizajnirano. Pali London pretvorio je grad u živu gotičku mašinu. Sunless Sea je učinio da se okean osjeća kao mjesto koje bi moglo progutati vaše samopouzdanje prije nego što proguta vaš brod. Mandrake djeluje nježnije od tih igara, ali to ne znači prazno. Možda je jednostavno čudno na sporiji, mekši način.
Taj blaži ton bi mogao biti važan. Simulacije života obično najbolje funkcionišu kada igrač želi provoditi vrijeme u njima, a ne samo izvršavati zadatke. Ako Mandrake može stvoriti selo u koje se vrijedi vratiti, s likovima koji su više od rasporeda poklona i markera zadataka, moglo bi se izdvojiti iz pretrpanog prostora simulacija poljoprivrede. Zvanični opis spominje sklapanje prijateljstava, uređenje, proširenje porodičnog imanja i istraživanje obližnjih šuma, plaža i rudnika. To su poznati sistemi, ali pitanje je da li ih Failbetter može učiniti ličnim i misterioznim, a ne rutinskim. Vrt je lijep. Vrt pun stare porodične magije, neobičnih biljaka i poluzakopanih priča je mnogo zanimljiviji.
Vizualni smjer također pomaže. Mandrake ima slikarski, bajkovit izgled koji djeluje toplo, a da ne postane previše čist. To je pravi smjer za ovu vrstu igre. Mora se osjećati dovoljno privlačno za igrače simulacije života, ali ne toliko mekano da folklor izgubi svoju oštrinu. Najbolja verzija Mandrakea bila bi mirna na površini, a pomalo uznemirujuća ispod. Ne horor, ne tama radi tame, već taj stari ruralni osjećaj gdje su šume, rijeka i tlo tu duže od vas, i možda se sjećaju stvari koje bi ljudi radije zaboravili. Tu Failbetter može donijeti nešto drugačije u žanr. Dubina igranja je i dalje otvoreno pitanje. Poljoprivreda, ribolov, rudarstvo, uređenje i sistemi odnosa su laki za nabrajanje, ali teže ih je učiniti zadovoljavajućima tokom mnogo sati. Mandrakeu je potrebno da njegova dnevna petlja bude dovoljno glatka za ljubitelje simulacije života, a da igračima fokusiranim na priču pruži dovoljno narativne snage da nastave. Ako vrtlarstvo postane previše repetitivno, magija možda neće biti dovoljna. Ako je pisanje snažno, ali sistemi se čine tanki, mogao bi postati još jedan zanimljiv koncept o kojem je bolje čitati nego igrati. Put ranog pristupa ima smisla jer je ovo upravo ona vrsta igre kojoj će možda trebati podešavanje tokom vremena: tempo, ekonomičnost, dubina odnosa, napredak, korisnički interfejs i ravnoteža između ugodne rutine i neobičnosti Failbetter-a.
Ipak, ideja ima pravo obećanje. Mandrake ne pokušava da se takmiči sa svakim simulatorom farminga time što je veći, glasniji ili prepun mehanike. Njegova prednost je identitet. "Simulacija ruralnog života od Failbetter Gamesa" već nešto znači. Sugeriše jače pisanje, neobičnije građenje svijeta i okruženje koje se može polako odvijati umjesto da sve preda u prvom satu. To ne garantuje uspjeh, ali daje igri razlog da postoji izvan žanrovske udobnosti. U prostoru gdje se mnoge simulacije života mogu početi stapati, Mandrake ima priliku da se osjeća ukorijenjeno u vlastitom tlu. Za pcdoors, ovo je vrsta najave koja ima smisla jer se obraća igračima koji uživaju u sporijim igrama, atmosferi, priči i malo misterije oko svakodnevnih rutina. Nije to igra koja se prodaje kao akcija, spektakl ili tehnički pomak. To je igra koju treba gledati jer bi mogla ponuditi nešto mirnije: mjesto za povratak, čudan vrt za uzgoj i selo u kojem neobičnost ne stiže odjednom, već se polako probija kroz zemlju.
