pcdoors lista želja [2026] | 24 nastavka, rimejkova i snova

pcdoors LISTA ŽELJA [2026] | 24 NASTAVKA, REMAKE-A I SNA

PC igre još uvijek imaju nedovršenih poslova. Previše sjajnih serija je prerano zaustavljeno, previše klasika čeka pravi remake, a previše ideja se i dalje čini previše dobrim da bi ostale zakopane. pcdoors lista želja [2026] nije lista najavljenih igara i ne pokušava predvidjeti tržište. To je naša urednička lista želja: 24 nastavka, remakea i projekta iz snova koje bismo odmah vratili u razgovor kada bi PC igre imale jedan dan da odaberu šta zaslužuje još jednu šansu. Neke od ovih želja su realne, neke su vjerovatno nemoguće, a neke možda postoje samo zato što se stariji PC igrači još uvijek sjećaju koliko su određeni žanrovi nekada bili smjeli. Upravo zato i pripadaju ovdje.

 

RPG KRV I STARA RAČUNARSKA MAGIJA

01| Neverwinter Nights 3 Nije samo još jedno staro RPG ime koje čeka da nostalgija obavi posao. To je jedan od velikih temelja PC RPG-a, igra koja se pamti po svojim kampanjama, skupu alata, kulturi igranja uloga za više igrača i osjećaju da Dungeons & Dragons može normalno živjeti na računarskom ekranu. Pravi Neverwinter Nights 3 ne bi morao slijediti svaki moderni RPG trend, ali bi morao razumjeti zašto je serijal uopće bio važan: stvaranje grupe, izbor igrača, snažan scenarij, modovi i taj stari CRPG osjećaj ulaska u svijet koji može nastaviti rasti nakon što se glavna priča završi. Za pcdoors, ovo je jedan od neizbježnih izbora s liste želja.

 

 

02| Dolina ledenog vjetra 3 pripada ovoj listi jer stara era CRPG-a nikada nije bila izgrađena samo na velikim izborima i filozofskom pisanju. Ponekad se radilo o izgradnji grupe, ulasku u zaleđenu opasnost, preživljavanju brutalnih susreta i prepuštanju atmosferi da obavi polovinu priče. Icewind Dale je imao taj hladniji, više borbeno orijentisan identitet, a Forgotten Realms se osjećao oštrije, usamljenije i direktnije od mnogih svojih RPG rođaka. Novi nastavak bi mogao vratiti taktičku borbu u grupi, opasne tamnice, nezaboravne pratioce i taj oštar osjećaj avanture kroz snijeg, ruševine, čudovišta i drevne prijetnje. Ne bi morao postati Baldur's Gate. Trebao bi ostati Icewind Dale: fokusiran, atmosferski, neumoljiv i ponosno ukorijenjen u klasičnom PC RPG-u.

 

 

03 | Hram elementarnog zla 2 Hram elementarnog zla možda nije najglasnije ime CRPG-a iz te legendarne PC ere, i upravo zato zaslužuje mjesto ovdje. Nosio je drugačiju vrstu privlačnosti: stroža pravila, težu taktičku borbu, klasičnu strukturu Dungeons & Dragonsa i osjećaj da je avantura napravljena za igrače koji su uživali u sistemima koliko i u priči. Pravi nastavak bi konačno mogao dati ovom imenu drugu šansu koju nikada nije u potpunosti dobilo, s modernom prezentacijom, boljim tempom, dubljim opcijama za grupe i istim staromodnim poštovanjem prema opasnosti, pozicioniranju i posljedicama. Ne bi bio očigledan komercijalni izbor, ali pcdoors Wishlist [2026] nije samo o očiglednim izborima. Neka imena pripadaju ovdje jer zaslužuju da ih se bolje pamti.

 

 

04 | stubovi vječnosti 3 zaslužuje da postoji jer vrlo malo modernih RPG-ova je s toliko poštovanja nosilo duh starog Infinity Engine-a. Serija je razumjela avanture zasnovane na grupama, gustu priču, taktičku borbu, duge razgovore, čudne bogove i taj sporiji ritam PC RPG-a koji traži od igrača da čitaju, razmišljaju i žive unutar svijeta neko vrijeme. Nije to bio ni jednostavan čin nostalgije. Pillars je izgradio vlastito okruženje, svoja pravila i vlastiti identitet, a istovremeno se osjećao kao da potiče iz iste krvne loze kao i klasici. Treća igra bi mogla sve usavršiti: jači tempo, dublje pratioce, čistiju borbu i svijet koji se i dalje čini kao da je napisan za ljude kojima nedostaje ozbiljno kompjutersko RPG. Za pcdoors, ovo je jedno od novijih imena koje je već zaslužilo poštovanje stare škole.

 

05 | Planescape: Mučenje 2 je gotovo opasna želja, jer se original ne pamti kao normalan RPG klasik. Pamti se kao jedna od najčudnijih, najpametnijih i najliterarnijih igara iz ere Infinity Engine-a, naslov u kojem su identitet, sjećanje, kajanje, filozofija i dijalog bili važni koliko i borba. To čini nastavak teškim, ali i nemogućim za ignorisanje na ovakvoj listi. Modernom Planescapeu bi bio potreban oštar stil pisanja, neobični pratioci, čudni svjetovi i hrabrost da se bude spor, čudan i neugodan kada priča to traži. Ne bi trebao postojati samo zato što je ime poznato. Trebao bi postojati samo ako je neko spreman da se prema tom imenu odnosi sa istinskim poštovanjem.

 

 

06 | The Elder Scrolls 3: Morrowind Remaster Morrowind je mjesto gdje se ova lista želja malo udaljava od Infinity Engine-ove krvne linije i prelazi u drugačiju vrstu PC legende. Nije bio zasnovan na grupama, nije bio izgrađen oko klasične CRPG strukture, ali je imao nešto podjednako važno: čudan svijet koji je djelovao drevno, vanzemaljsko, politički, opasno i potpuno samo po sebi. Zvanični remaster Morrowinda djeluje zakašnjelo jer igra još uvijek ima atmosferu kojoj se mnogi moderni RPG-ovi otvorenog svijeta teško mogu mjeriti. Vvardenfell, njegove frakcije, njegovi bogovi, njegova arhitektura, njegovi surovi pejzaži i njegov osjećaj misterije zaslužuju čistiji zvanični povratak bez uništavanja ličnosti koja ga je činila posebnim. Remake bi mogao biti rizičan, ali pažljiv remaster bi imao savršenog smisla.

 

NEDOVRŠENI POSAO

07 | Gospodar prstenova I dalje se čini kao jedna od najvećih propuštenih prilika u modernom PC igranju. Ako ijedna fantasy franšiza zaslužuje punokrvni RPG otvorenog svijeta sa ozbiljnom strukturom iz trećeg lica, snažnim istraživanjem, značajnim zadacima, opasnim putovanjima i stvarnim napredovanjem likova, to je Tolkien-ov svijet. Srednja zemlja ima historiju, rase, regije, politiku, tamu, ljepotu i emocionalnu težinu da podrži nešto mnogo veće od još jednog malog licenciranog eksperimenta. Prava LOTR RPG igra ne bi trebala biti jednostavna akciona igra sa poznatim imenima. Trebala bi se osjećati kao dugo putovanje kroz živi svijet, sa izborima, pratiocima, frakcijama, divljinom, drevnim ruševinama i osjećajem da svaki put može voditi u mit. Za pcdoors, ovo nije samo želja. To je jedan od najočiglednijih RPG projekata koji još uvijek nedostaje.

 

10 | gornji top 1 zaslužuje više od jednostavne licencirane letačke igre u kojoj igrači samo polijeću, pucaju na mete i slijeću prije nego što se odjavna špica zavrti. Fantazija Top Guna nije samo u avionu, već i u akademiji, rivalstvu, pritisku, disciplini, egu, prijateljstvu, obuci i opasnoj granici između samopouzdanja i nepromišljenosti. Prava moderna PC igra mogla bi kombinirati sandbox avijaciju, simulacijsko letenje, upravljanje eskadrilom, odnose s pilotima, trenažne misije, operacije nosača aviona i scenarije visokog rizika, a da se ne pretvori u suhoparni vojni priručnik. Trebala bi omogućiti igračima da osjete mašinu, ali i ljudsku stranu oko nje. Ozbiljna Top Gun igra mogla bi biti brza, elegantna, napeta i iznenađujuće lična kada bi pilote tretirala kao više od glasova unutar kaciga.

 

 

09 | Rambo 1 Nemati zaista jaku modernu AAA igru i dalje se čini čudnim, jer se ideja gotovo sama piše. Ovo ne bi trebala biti glasna arkadna pucačina izgrađena samo na eksplozijama i brojanju tijela. Prava Rambo igra bi bolje funkcionirala kao akcijsko/survival iskustvo, s kretanjem kroz džunglu, zamkama, prikrivanjem, ograničenim resursima, praćenjem, improviziranim oružjem, neprijateljskim patrolama i trenucima u kojima je preživljavanje jednako važno kao i borba. Lik je uvijek bio više od postera mitraljeza. Iza te slike kriju se trauma, izolacija, disciplina, ljutnja i opasna veza s divljinom. Ozbiljna moderna PC igra mogla bi Ramba pretvoriti u nešto napeto, fizičko i iznenađujuće atmosfersko kada bi licencu tretirala s težinom umjesto da je koristi samo kao izgovor za buku.

 

 

08 | Pro Evolution Football 1 bila bi jedna od najlakše razumljivih želja za svakoga ko je odrastao uz PES. PC fudbalskim igrama nije potrebna samo još jedna online usluga izgrađena oko karata, sezona i stalnog pritiska da se provodi više vremena u menijima. Potrebna im je prava fudbalska igra koja je ponovo offline, sa online opcijom, a ne cijelim identitetom. Pravi nasljednik PES-a trebao bi donijeti značajno poboljšanu igru, bolje licence, Master League, kupove, lige, alate za uređivanje, lokalnu igru i možda nekoliko novih modova koji poštuju način na koji su ljudi godinama igrali fudbalske igre. Najvažniji dio bi i dalje bio teren: težina dodavanja, kretanje igrača, taktički ritam, fizika lopte i taj osjećaj da se fudbal igra, a ne samo da je animiran.

 

 

11 | Zvjezdane staze 1 je jedna od onih licenci koje gotovo djeluju preveliko za tretmane malih igara koje često dobija. Pravi moderni PC projekat trebao bi biti potpuno sandbox RPG izgrađen oko cijele fantazije, ne samo borbe svemirskih brodova. Mogao bi početi sa Akademijom Zvjezdane flote, preći na dodjelu brodova, izgradnju posade, istraživanje, diplomatiju, moralne odluke, odnose frakcija, svemirske misije, taktičke svemirske bitke, nadogradnje, naučne probleme i dugoročne posljedice širom galaksije. Privlačnost Zvjezdanih staza nikada nije bila samo u ispaljivanju fazora. Radilo se o idealima, pritisku, otkrićima, komandovanju, čudnim civilizacijama i odgovornosti donošenja odluka kada svaki odgovor ima cijenu. Ozbiljna Zvjezdana staza RPG mogla bi se nalaziti negdje između svemirske simulacije, avanture zasnovane na grupi i velike naučno-fantastične RPG igre.

 

12 | Batman 1 Batman već ima uspješne igre, i pretvarati se da nije tako bilo bi nepravedno prema naslijeđu Arkhama. Ipak, prema skromnom pogledu na listu želja na pcdoors-u, ima mjesta za Batman igru sa širim žanrovskim identitetom od čiste akcije. Gotham ne bi trebao biti samo borbena arena s kriminalcima koji čekaju na krovovima. Mogao bi to biti mračniji detektivski RPG otvorenog svijeta, s istragom, prikrivanjem, društvenim pritiskom, gadgetima, nadogradnjama, moralnom napetošću, policijskom politikom, neprijateljskim mrežama, dijelovima s Bruceom Wayneom i posljedicama koje polako mijenjaju grad. Batman najbolje funkcionira kada je više od borca. On je detektiv, strateg, simbol, milijarder, opsesija i oštećeno ljudsko biće koje pokušava kontrolirati grad koji zapravo nikada ne spava.

 

KULTNA IMENA KOJA BI SE TREBALA VRATITI

13 | Medalja časti: Drugi svjetski rat u Evropi Medalja časti bi se zaista trebala vratiti, a ako se ova serija vrati, odgovor se čini gotovo očiglednim: Drugi svjetski rat, Evropa i kampanja izgrađena s težinom umjesto buke. Naziv još uvijek nosi stara sjećanja na PC i konzole, posebno iz vremena kada su pucačine iz Drugog svjetskog rata djelovale ozbiljno, filmski i s poštovanjem, a da nisu morale postati vojni tematski parkovi. Moderna Medalja časti mogla bi ponovno posjetiti okupirane gradove, razorene gradove, šume, plaže, mreže otpora, obavještajne misije, pritisak odreda i strah od kretanja kroz neprijateljsku teritoriju s ograničenom sigurnošću. Ne bi trebala slijediti svaki moderni trend pucačina. Trebala bi pamtiti atmosferu, tempo, muziku, identitet misije i taj stariji osjećaj pripadnosti nečemu većem od jednog vojnika.

 

14 | mrtvi prostor 4 Ne treba mnogo raspravljati. Ovo je jedno od horor imena koje i dalje zaslužuje ozbiljan nastavak, posebno nakon treće igre koja je mnoge igrače ostavila s osjećajem da se serija udaljila od svojih najjačih instinkata. Dead Space najbolje funkcionira kada je hladan, industrijski, usamljen, nasilnog raspoloženja, a ne buke, i izgrađen oko straha unutar metalnih hodnika gdje je svaki zvuk važan. Rimejk je dokazao da osnovna ideja i dalje ima snagu, ali četvrta igra bi mogla učiniti više od ponavljanja Ishimura sjećanja. Mogla bi obnoviti serijal oko pritiska preživljavanja, pametnijeg tempa, boljeg horora, jačeg istraživanja i priče koja razumije zašto je izolacija uvijek bila strašnija od spektakla.

 

 

15 | vrijeme poluraspada 3 Jedva da treba argument. Neka imena sa liste želja zahtijevaju objašnjenje, kontekst ili odbranu, ali ovo je toliko dugo živjelo u kulturi PC igara da je samo odsustvo postalo dio legende. Half-Life nikada nije bio samo još jedna pucačina. Promijenio je način na koji igrači gledaju na tempo, atmosferu, dizajn nivoa, fiziku, pripovijedanje, tišinu, napetost i ideju da igra iz prvog lica može djelovati inteligentno bez zaustavljanja svakih nekoliko minuta da bi se objasnila. Treće glavno poglavlje bi nosilo nemoguća očekivanja, ali zato i pripada ovdje. PC igre i dalje imaju prostor označen kao Half-Life 3, i nijedna druga igra ga nije zaista popunila.

 

 

 

16 | Princ Perzije: Pijesak vremena 2 Prince of Persia: The Sands of Time i dalje nosi neku vrstu elegancije koju su mnoge moderne akciono-avanturističke igre izgubile. Nije se radilo samo o parkouru, zamkama, borbi mačevima ili vraćanju vremena unazad, već o ritmu, atmosferi, kretanju, šarmu i osjećaju igranja nečega gotovo bajkovitog bez gubitka opasnosti. Pravi Sands of Time 2 bio bi zanimljiviji od još jednog slobodnog reboota, jer ova specifična grana Prince of Persia zaslužuje pažljiv nastavak izgrađen oko akrobatskog dizajna nivoa, soba sa zagonetkama, precizne borbe, magične arhitekture i priče koja razumije zašto se original činio tako nezaboravnim. Moderna tehnologija mogla bi učiniti da palata, pijesak, moći vremena i kretanje izgledaju spektakularno, ali najvažnija stvar bi bila gracioznost. Prince of Persia bi ponovo trebao djelovati graciozno.

 

17 | strah 4 FEAR je bio mala revolucija u svoje vrijeme i zato četvrta igra i dalje ima smisla kao više od pukog zahtjeva za nostalgijom. Original je imao rijetku mješavinu brutalnih pucnjava, oštrog ponašanja neprijatelja, horor atmosfere, nasilja u usporenim snimcima, uredskih hodnika, vojnog pritiska i natprirodne nelagode koja je svaki susret činila težim nego što je izgledao na papiru. Moderni FEAR 4 ne bi čak ni trebao potpuno reinventirati pucačine da bi bio uspješan. Da je uspio uhvatiti polovinu tog intenziteta borbe, polovinu tog pritiska umjetne inteligencije i polovinu tog čudnog horor raspoloženja, već bi se istakao u žanru koji često zaboravlja koliko se fizički i zastrašujući pucnjavi na maloj udaljenosti mogu osjećati.

 

 

18 | svijet u sukobu 2 World in Conflict možda nije najglasnije strateško ime iz PC prošlosti, ali je bilo dovoljno posebno da zasluži još jednu šansu. Imalo je razmjere, brzinu, razaranje, napetost Hladnog rata i filmskiji pristup taktikama u realnom vremenu od mnogih većih strateških igara u okolini. Nastavak bi mogao vratiti taj osjećaj pritiska na bojnom polju bez prisiljavanja igrača na beskrajnu izgradnju baza ili sporo upravljanje ekonomijom. Privlačnost je uvijek bila u kretanju, moćima podrške, koordinaciji jedinica, urbanom uništavanju, očajničkoj odbrani i osjećaju da je svaka borba dio većeg sukoba koji već gori izvan kontrole. World in Conflict 2 ne bi trebao postati masovni franšizni proizvod. Samo bi trebao zapamtiti zašto se original činio drugačijim.

 

REMAKEOVI KOJI BI VEĆ TREBALI POSTOJITI

19 | Braća po oružju: Put do brda 30, rimejk Brothers in Arms: Road to Hill 30 je jedna od onih igara iz Drugog svjetskog rata koja je ostavila jači trag nego što njena veličina danas sugerira. Za mnoge igrače, stajala je rame uz rame s Call of Duty 1 i 2, ne zato što ih je kopirala, već zato što je nudila drugačiju vrstu pritiska. Bila je sporija, taktičnija, ličnija i izgrađena na kretanju odreda, suzbijanju, bočnim napadima i strahu od slanja ljudi u opasnost. Pravi remake bi bio dočekan sa pravim uzbuđenjem, posebno ako bi sačuvao ozbiljan ton i disciplinu na bojnom polju koji su original učinili tako nezaboravnim. Ovo nije samo još jedno ime iz Drugog svjetskog rata za ovu listu. To je jedna od igara koja zaslužuje da se ponovo vidi s modernom tehnologijom.

 

20 | Braća po oružju: Zarađeni u krvi, rimejk Brothers in Arms: Earned in Blood pripada ovdje iz istog razloga iz kojeg pripada i Road to Hill 30: jedan rimejk bez drugog bi se činio nepotpunim. Ovo nije bio samo brzi nastavak imena. Nastavio je isti taktički identitet Drugog svjetskog rata, s kontrolom odreda, suzbijanjem, bočnim napadima i ritmom bojnog polja koji je tražio od igrača da razmisle prije nego što krenu. Serija je imala svoju težinu, blizu sjajnih uspomena na Drugi svjetski rat iz Call of Duty 1 i 2, ali nikada nije izgubila svoj prizemljeniji karakter zasnovan na odredu. Moderni rimejk Earned in Blood dao bi toj formuli još jednu priliku da diše, posebno ako bi zadržao ozbiljan ton, pritisak i ljudsku stranu borbe netaknutim.

 

 

21 | Far Cry rimejk Far Cry zaslužuje remake jer original nije bio samo početak imena franšize. Bio je to tehnički i dizajnerski šok u svoje vrijeme, s tropskim otocima, dugim linijama vidljivosti, otvorenim borbenim prostorima, vozilima, vodom, kretanjem u džungli i nivoom vizualne svježine koji je mnoge pucačine oko njega činio manjim. Moderni remake bi mogao dati toj revoluciji novi izgled, a da je ne pretvori u još jednu prenatrpanu listu za provjeru otvorenog svijeta. Najjača verzija bi zadržala opasnost od kretanja kroz neprijateljska ostrva, slobodu pristupa, svijetlu, ali smrtonosnu atmosferu i taj osjećaj da je igrač izložen na prekrasnom mjestu koje ga želi ubiti. Far Cry je započeo s utjecajem. Zaslužuje da se ponovo vidi modernim očima.

 

 

22 | Remake igre Call of Duty je gotovo previše očigledno za ovakvu listu želja. Šta se zapravo može reći osim da je bilo vrijeme kada se Call of Duty osjećao kao Call of Duty, prije nego što je ime postalo teže od samih kampanja. Originalna igra nosila je drugačiju vrstu energije Drugog svjetskog rata: scenaristična, filmska, glasna kada je to bilo potrebno, ali i dalje fokusirana na vojnike, misije, frontove, pritisak i osjećaj kretanja kroz veći rat. Pravi remake bi mogao poštovati tu eru bez ismijavanja onoga što je došlo poslije nje. Trebali bi mu jači vizuali, bolji zvuk, oštriji pokreti i moderni detalji bojnog polja, ali srž bi trebala ostati jednostavna: ozbiljna kampanja Drugog svjetskog rata izgrađena oko atmosfere, tempa i nezaboravnih misija.

 

 

23 | Remake igre Call of Duty 2 pripada prvoj igri jer se ta rana era COD-a ne čini potpunom bez nje. Druga igra je izoštrila formulu, proširila obim i pružila neke od najjačih uspomena na kampanje iz Drugog svjetskog rata svog vremena, od Sjeverne Afrike do Istočnog i Zapadnog fronta. Bila je filmska, direktna, intenzivna i dalje čista na način na koji mnoge moderne pucačine nisu. Pravi remake bi mogao vratiti tu staru energiju kampanje s modernim vizualima, zvukom, animacijom i gustoćom bojišta, ali bez pretvaranja u proizvod uživo ili bučni nostalgični paket. Call of Duty 2 je bio dio perioda kada se COD još uvijek osjećao fokusiranim, ponosnim i izgrađenim oko misija kojih se igrači zapravo sjećaju.

 

 

24 | Ridikove hronike, rimejk Riddickove hronike su savršen konačni izbor za ovu listu želja jer nikada nije bio najglasnije ime u gejmingu, ali je imao više stila, samopouzdanja i karaktera od mnogih većih izdanja. Escape from Butcher Bay je posebno dokazao da licencirana igra može djelovati oštro, atmosferski, fizički i iznenađujuće dobro dizajnirano, sa prikrivenošću, borbom iz prvog lica, zatvorskom napetošću, glasovnom obradom i mračnijim naučno-fantastičnim tonom koji joj je davao pravi šarm. Moderni remake bi mogao vratiti taj svijet sa jačim osvjetljenjem, težim zvukom, boljom animacijom, dubljim sistemima infiltracije i istim opasnim osjećajem zarobljenosti unutar mjesta izgrađenog da slomi ljude. Možda nije najočigledniji zahtjev za remake, ali definitivno zaslužuje moderni tretman.